Polazak u jaslice/ vrtić važna je promjena u životu djeteta i čitave obitelji, promjena u kojoj se djeca prilagođavaju za njih potpuno novoj situaciji. Najčešće je to prvo odvajanje od roditelja. Iz sigurne i zaštićene obiteljske sredine dijete dolazi u nepoznat prostor, među nepoznate osobe.

Te promjene kod djece izazivaju strah od odvajanja i strah pred nepoznatim osobama i situacijom. S druge strane, odvajanje je dio procesa odrastanja djeteta i neophodno za osamostaljivanje i razvoj djetetove ličnosti. Potrebno je određeno vrijeme kako bi se dijete prilagodilo novoj okolini.

Što je to prilagodba (adaptacija) na vrtić?

Prilagodba (adaptacija) je proces tijekom kojeg se dijete prilagođava na novi prostor, odgojitelje, drugu djecu, ritam i pravila vrtića. U tom se periodu mogu očekivati promjene u djetetovom ponašanju.

Neka djeca se bez teškoća priviknu na nove okolnosti, dok je drugima potrebno određeno vrijeme za to. Obično je riječ o prvim tjednima boravka u jaslicama/ vrtiću, no kriza odvajanja može se pojaviti kasnije, nakon što je dijete prvih tjedana normalno funkcioniralo u odgojno-obrazovnoj skupini.

Djeca najčešće plaču ili na neki drugi način iskazuju tugu zbog razdvajanja. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti i osjećaju se ostavljenima. Za roditelje je najvažnije znati kako je iskazivanje takvih osjećaja normalno i da takvo dječje ponašanje pokazuje povezanost djeteta i roditelja.

Najveći broj djece prođe proces prilagodbe bez većih poteškoća, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije. Proces prilagodbe bez većih teškoća znači da je očekivano da se dijete prilagodi u pravilu od tri do četiri tjedna redovitih dolazaka. Reakcije su očekivane, a one slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socioemocionalni odnos s odgojiteljicama.

Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost). Jedna od mogućih reakcija je tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.). Sva navedena ponašanja normalna su u fazi prilagodbe.

Trajanje perioda prilagodbe ovisi o djetetovim osobinama, dobi, razvojnoj fazi u kojoj se nalazi, ranijim iskustvima odvajanja od roditelja i kontaktiranja s drugom djecom, aktualnim događajima u životu (stresni događaji poput razvoda, preseljenja, rođenja novog djeteta u obitelji itd.), ali i reakcijama roditelja na odvajanje.

Roditeljski pozitivan stav prema vrtiću, razvijanje sigurne privrženosti kod djeteta, mehanizmi nošenja sa stresom uvelike olakšavaju djetetovu prilagodbu.

Što roditelj može napraviti prije polaska u jaslice/ vrtić?

Roditelj može privikavati dijete na svoje povremene odlaske ostavljanjem djeteta kod bake i djeda po nekoliko sati. Tako će mu pomoći u shvaćanju da će se roditelj nakon odlaska vratiti.

Isto tako, roditelj treba omogućiti djetetu druženje s vršnjacima u parku, igraonicama, kod obiteljskih prijatelja itd. kako bi imalo prilike stjecati socijalne vještine.

Dijete osamostaljujte u skladu s dobi. Ako polazi u jaslice nakon navršene godine života dajte mu priliku da vježba samo jesti žlicom i piti iz čaše. Ako polazi u vrtić s tri godine potičite ga da se samo odijeva i obuva, pere zube i ruke, posprema igračke…

Međutim, ukoliko dijete neke navike nije steklo do polaska u jaslice ili vrtić, ne uvodite nove navike prilikom adaptacije. Primjerice, ukoliko niste počeli s odvikavanjem od pelena kod djeteta, iako smatrate da je dijete za to zrelo, ne započinjite s tim upravo u vrijeme kad treba krenuti u vrtić.

Prije nego dijete krene u vrtić pričajte mu o tome što će tamo raditi, koga će sve upoznati, koliko će tamo boraviti. O vrtiću pričajte u pozitivnom svjetlu, nemojte plašiti dijete ukoliko primijetite da je zabrinuto, pokažite mu prihvaćanje i razumijevanje njegovih osjećaja. Nemojte mu govoriti da ne smije plakati, da se tako ponašaju male bebe, dopustite mu da izrazi svoje osjećaje.

Nemojte djetetu davati nerealna obećanja, govoreći mu kako će u vrtiću biti jako sretan, kako će se odmah sa svima sprijateljiti i slično jer to ne možete znati. Držite se informacija o aktivnostima koje u vrtiću može očekivati, npr.: „U vrtiću ćeš se igrati, jesti, ići van, spavati.”, ”Upoznat ćeš drugu djecu, s nekima ćeš se sprijateljiti…”, “Tete će vam osmisliti razne aktivnosti, čitat će vam priče…“).

Kako se ponašati kada dijete krene u jaslice/ vrtić? 

Pri polasku u jaslice ili vrtić (ovisno o dobi djeteta), potrebno je da roditelj s djetetom prolazi period prilagodbe, što znači da ćete dijete odvoditi u vrtić, prvih dana biti s djetetom u skupini, u dogovoru s odgojiteljima napustiti skupinu, postupno produžavati vrijeme ostanka u vrtiću te doći po dijete u dogovoreno vrijeme.

Ako je moguće, dopustite djetetu da ponese omiljenu igračku, dekicu, dudu, bočicu u vrtić. Ti predmeti za koje je dijete vezano predstavljaju prijelazni objekt što znači da olakšavaju prijelaz iz roditeljskog doma u jaslice/ vrtić na način da djeci pružaju osjećaj sigurnosti u novoj sredini.

Od iznimne važnosti je stvaranje partnerskog odnosa između roditelja i odgojitelja. Otvorena komunikacija, uvažavanje i pridržavanje plana prilagodbe uz uzajamnu podršku sigurno će dovesti do uspješne prilagodbe djeteta na jaslice/ vrtić. Dijete koje vidi i doživi osjećaj povjerenja roditelja u odgojitelje i samo će se osjećati sigurno i zaštićeno.

Oprostite se s djetetom kada ga ostavljate u vrtiću. Nemojte otići bez pozdrava. Iako možda smatrate da će djetetu biti lakše ako se zaigralo pa vas nije vidjelo kada ste otišli, takav način odlaska narušava djetetovo povjerenje u vas. Kada se opraštate s djetetom, neka to bude kratko i srdačno, objasnite mu kako morate ići na posao ili nešto obaviti, da će ono biti u vrtiću te ćete doći po njega u određeno vrijeme. Oprostite se s djetetom u vedrom raspoloženju, poljubite ga i zagrlite te uz mahanje otiđite. Nemojte se zadržavati na hodniku odnosno u vidokrugu djeteta kako biste vidjeli reakciju na vaš odlazak, hoće li se igrati s drugom djecom i slično. Te informacije ćete saznati od odgojitelja kada dođete po dijete.

Ako je vama kao roditelju teško zbog prvog odvajanja od djeteta, podijelite osjećaje i potražite za sebe podršku među svojim najbližima (suprug, supruga, prijateljica, kolege…). Razgovarajte s njima o tome, ali ne pred djetetom i s djetetom. Budite strpljivi i prema sebi jer sada i Vi kao roditelj počinjete s novom fazom svog roditeljstva.

Pedagoginja: Sanjana Novinić, mag. paed., mag. educ.philol.croat