Rana pismenost obuhvaća mnogo više od poznavanja i korištenja standardnih znakova, a u predškolskoj se dobi očituje kao mnoštvo simboličkih prezentacija djece u namjeri da zabilježe vlastite poruke, doživljaje i ideje. Kako bismo razvijali finu motoriku, odlučili smo djeci ponuditi metodu „Plesa pisanja“.

„Ples pisanja“ je metoda pisanja koja je usredotočena na pokret i proces, a ne na konačan produkt. Neodvojiva je od ritma i glazbe, a sugerira povezanost s pokretom, sluhom i uključenost cijelog tijela. Stimulira obje moždane hemisfere istovremenom uporabom obje ruke.

U našoj odgojno-obrazovnoj skupini ples pisanja izvodili smo slikajući obojanim ledom (sjedeći i ležeći), temperom na prozirnoj foliji te pjenom za brijanje na tvrdoj podlozi. Smisao ovakvih aktivnosti ogleda se u tome da djeca razviju dobru koordinaciju te da potom razviju svoj stil pokreta koji će korespondirati s njihovim autentičnim pokretima i osobnošću. Slobodno izražavanje bez potrebe za određenim ishodom razvija samopouzdanje koje postaje izvorom kreativnosti, socijalnih i motoričkih vještina te utječe na kognitivni razvoj djeteta.

Ples pisanja jedna je od metoda koja naglasak stavlja na proces te povezuje aktivnost s ugodom i  omogućuje djeci samostalno stvaranje ili  stvaranje u suradnji s drugom djecom iz skupine. Izuzima mogućnost pogreške, naglasak stavlja na proces te otvara djetetu mogućnost samouvida u vlastite mogućnosti. Aktivnosti provedene na ovaj način djeci omogućuju razvoj grafomotorike te osvještavanje i poticanje različitih emocija i njihovo izražavanje pokretom kao i pritiskom koje dijete upotrebljava prilikom izvođenja pisanja.

Na taj način osiguravamo osobnu, emocionalnu i tjelesnu dobrobit (uživanje u različitim interakcijama i aktivnostima, otvorenost djeteta prema svijetu oko sebe i prema novim iskustvima, smirenost, samoprihvaćanje (nepotiskivanje emocija, prihvaćanje sebe), samopoštovanje i samosvijest, sposobnost privremene odgode zadovoljavanja svojih potreba, razvoj identiteta djeteta (osobnog i socijalnog), razvoj samostalnosti mišljenja i djelovanja, inicijativnost i inovativnost, promišljanje i samoprocjena vlastitih aktivnosti i postignuća), obrazovnu dobrobit (radoznalost i inicijativnost, kreativnost i stvaralački potencijal, percepcija sebe kao osobe koja može i voli učiti, visoku uključenost djeteta u odgojno-obrazovne aktivnosti (zaokupljenost), osvještavanje procesa vlastitog učenja, upravljanja njime i postupno preuzimanje odgovornosti za taj proces) te socijalnu dobrobit djeteta (zajedničko (usklađeno) djelovanje djeteta s drugima (djecom i odraslima), mogućnost prilagodbe djeteta novim, promjenjivim situacijama i okolnostima (fleksibilnost i adaptabilnost), percepciju sebe kao važnog dijela zajednice/okruženja, osjećaj prihvaćenosti i pripadanja).